138.br HV u VRO "OLUJA-95"

Kruna ratovanja sigurno je bila VRO „OLUJA“. To je bila akcija u kojoj je svaki pojedinac, pripadnik 138. brigade HV, sazrio do kraja i u kojoj su Gorani, Boduli i Primorci pokazali da znaju i mogu ispuniti najteže i najodgovornije ratne zadaće.

Povijest je zabilježila: u Lici, na području Brinja i Kapele, na[1]pad je počela 138. domobranska pukovnija i 1. bojna 1. gardijske brigade osvojivši u prvom naletu dominantne položaje Danguba, Konjska Glava, Osmanagino Brdo i Mala Kapela te Glibodolski Križ. Nakon što su izvidnici 138. domobranske pukovnije i izvidnici ZP Gospić, zajedno sa Riječkom bojnom, obavili svoju zadaću postrojba Pukovnije – Krčka bojna djeluje i oslobađa prostor od željezničke stanice Javornik prema Rudopolju. Goranska bojna izbija na područje Rudopolja i presjeca komunikaciju Vrhovine – Korenica.

Drugi dan VRO „Oluja“ pukovnija dobiva zapovijed zapovjednika ZP Gospić (brigadira Mirka Norca) za prodor na pravcu Korenica – Farkašić – Donji Lapac te izbija prema rijeci Uni u području Nebljusa prema Velikom i Malom Skočaju.

Po završetku ove akcije 138. Pukovnija dobiva zadaću osiguravanja područja Plitvica, Vaganca, Grabovca, Plješevice sa vrhom TV odašiljača sve do Korenice. Postrojba pokriva i kontrolira te osigurava prostor od 24 kilometra. Krajem listopada 1995. godine, točnije 21.10.1995. godine, 138.dp položaje predaje 119. brigadi HV. Do 15. studenog 1995. godine demobilizirana je cijela Postrojba osim zapovjedništva koje je nastavilo sa radom u Vojarni Drgomalj u Delnicama. Time je ratni put „Goranskih risova“ priveden kraju.

Brigada je bila predviđena i za vojnu akciju oslobađanja Vukovara ali potpisivanjem sporazuma o mirnoj integraciji nije došlo do toga. Gorani, Primorci i Boduli su u pravom smislu riječi zajedno ratovali. Bili su rame uz rame u svim akcijama, a poglavito u VRO „Bljesak“ i „Oluja“ gdje su svojom odlučnošću uvelike pridonijeli očuvanju slobode i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. Teško je suditi i isticati ali izvidnici 138. brigade HV zajedno s izvidnicima ZP Gospić dali su veliki doprinos kao i sve ostale postrojbe 138. brigade HV. Sa ponosom su govorili: „Ono što smo radili 3 godine realizirano je u VRO „Oluja“. Po cijenu života ulazili su u dubinu prostora okupiranog područja svjesni opasnosti minskih polja prikupljajući dragocjene podatke. Informacije koje su prikupljali dobrim su dijelom odredile glavne pravce u VRO „Oluja“.

Sa pravom su isticali za 138. brigadu HV da prave i poštene domoljube i Bog čuva.

„Za svo vrijeme Domovinskog rata pripadnici „Goranske brigade“ dali su nemjerljiv doprinos u obrani naroda i teritorija od nametnute nam agresije. Nikada se posebno ne hvaleći time, oni su tiho, samozatajno, disciplinirano, strpljivo i uporno goranski, časno i s pravom ponosno davali sve od sebe za obranu naroda i Domovine, ne tražeći zauzvrat ništa posebno. Do kraja poštujući sve međunarodne konvencije, a na prvom mjestu goransku – ljudsku konvenciju, u zaključku mogu reći: Takvi su naši dečki goranski!“

brigadir Antun Rački, zapovjednik OZ HV Rijeka.

Izvidnici 138.dp snimljeni na zarobljenom neprijateljskom oklopnom vozilu
S lijeva: Mirko Radotić pomoćnik zapovjednika ZP Gospić za IPD, Niko Cindrić, Goran Niković NS 138.dp i Petar Poturić na ulasku u selo Dabar, 6.kolovoza 1995.godine
Pripadnici 2.pb tijekom VRO OLUJA u kolovozu 1995.godine
Zapovjedništvo 138.dp u VRO OLUJA-95
Zapovjedništvo 138.dp u VRO OLUJA-95
"Goranski risovi" nakon uspješno provedene VRO OLUJA snimljeni na Plitvičkim jezerima, kolovoz 1995.