Svečanost je počela državnom himnom „Lijepa naša“ koju je otpjevala Katja Musinov, srednjoškolka iz Delnica a potom je svim poginulim hrvatskim braniteljima i žrtvama Domovinskog rata odana počast minutom šutnje.
Neposredno prije svečanosti skupina pripadnika 128.br Sveti Vid Rijeka obišla je spomen obilježja u Korenici, na Ljubovu, u Gospiću i Ibrešićima i položila vijence te zapalila svijeće.
Spomenik u Čanku izgrađen je 14.12.1996. g. sa namjerom da očuva trajno sjećanje na 10.12.1991. godine kada je u napadu pobunjenih Srba potpomognutih od strane tzv. JNA poginuli pripadnici 2. bojne 128 br. HV Sveti Vid iz Rijeke. U selu su pobijeni civili a selo je okupirano i zapaljeno. Zapovjednik bojne Franjo Matašić je zarobljen i umro na VMA u Beogradu 17.12.1991. godine pod nerazjašnjenim okolnostima a poginuli su: Ivan Radica, Ivoslav Škaron, Miljenko Benaš i Zlatko Liker. Medicinski tim i zarobljeni civili odvedeni su zatvor u Korenicu gdje su svi bili surovo mučeni, sa trajnim fizičkim i psihičkim posljedicama.
Inicijativu za izgradnju spomenika pokrenula je Udruga ratnih veterana 128.br HV Sveti Vid Rijeka, odmah po završetku Domovinskog rata a autor spomenika je Željko Matković, pripadnik 128. br. HV-a i neposredni sudionik ratnih događanja.
Na spomen obilježju su za vječnost uklesana imana svih žrtava 10. prosinca 1991. godine, hrvatskih vojnika i civila. Tu su uklesana i imena propadnika A bojne 111.br, 133.br, 1. gardijske brigade, MUP-a Gospić i Spec jedinice policije Gospić – svih koji su pali u vrijeme obrane i ponovnog osvajanja sela Čanak te onih koji su pali na ovom prostoru u vrijeme VRO OLUJA 1995.
Svi su oni u to vrijeme bili jedno
Posebno emotivan trenutak bio je kada su spomenik otvorili Branko Turk sa unukom Robertom Zoretićem i Rudolf Mance. Branko Turk i Rudolf Mance bili su sudionici događaja u Čanku 10. 12.1991. godine.
Potom su predstavnici Udruga roditelja i udruga udovica zajedno sa predstavnicima URV 128.br HV položili vijence i zapalili svijeću na Spomen obilježju, a potom su uslijedili i predstavnici MHB, regionalne i lokalne samouprave te udruga proisteklih iz Domovinskog rata.
Prigodnim riječima skupu su se obratili:
Walter Cvjetan, Predsjednik Udruge 128 br.hV „Sveti Vid” u svojem je govoru naglasio:
Selo Čanak, ovo mjesto na kojem se danas nalazimo, ostalo je zauvijek u kolektivnoj svijesti ljudi ovog kraja ali i riječana i primoraca a posebno pripadnika 128.br HV Sveti Vid Rijeka.
Za pripadnike 128.br HV Čanak simbolizira tragičan niz skupnih i pojedinačnih pogibija njenih pripadnika te nesretne i hladne ratne ličke zime 1991./1992.godinu. Počelo je ovdje 10. prosinca, nastavilo se u Gospiću, u Đačkom domu na Badnjak 24. prosinca i u Ibrešićima 19. siječnja 1992. godine. Od ukupno 25 poginulih pripadnika 128.br HV u Domovinskom ratu 17 njih je poginulo do početka proljeća 1992.godine.
Za ovaj prostor pripadnike 128.br HV simbolično veže i početak VRO OLUJA 1995 i završetak Domovinskog rata. Upravo sa ovih prostora brigada je nezaustavljivo krenula preko Korenice do državne granice na Uni pa onda, sudjelujući u operacijama “Maestral” i “Južni potez”, do Drvara i prijevoja Oštrelj iznad Bosanskog Petrovca.
Uslijedila je dodjela Zlatne plakete 128.br HV Sveti Vid donatorima koji su omogućili obnovu spomenika.
Na kraju je velečasni Mrko Dundov izrekao molitvu i blagoslovio skup.
Svečanost je završila skromnim domjenkom koji su priredili domaćini, mještani sela Čanak koji nas svake godine dočekaju toplo, sa tradicionalnim ličkim gostoprimstvom, i koji čuvaju uspomenu na naše zajedničko stradanje tijekom Domovinskog rata.
Klub 138. br HV Goranski risovi
Kontakt:
Dokumenti:
Aktivnosti Kluba 138.br HV Goranski risovi financijski podupiru: